Digitalni breaktrough Hrvatske?

normabel.com

normabel.com

Kako sad može?
Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on telegram

Sjetimo se samo do prije koji mjesec. Frka oko e-računa – jesu li isporučeni ili nisu, tko je kriv – koliko je ostalo nenaplaćenih faktura. E-račun koji je prvenstveno izmišljen kako bi se stvorila transparentnost između privatnih tvrtki i poslovnih subjekata u vlasništvu države kao i s državnim institucijama i jedinicama lokalne samouprave.

Uz E-račune, još je mnogo javnih digitalnih servisa, koji su postojali i prije SARS COV-2 situacije poput E-porezna, E-građanin, između ostalog fiskalizacija računa nastala zbog nevjerojatnih nesrazmjera očekivanih prihoda i stvarno prijavljenih prihoda iz domene ugostiteljskih i turističkih djelatnosti.

Privatni poslovni subjekti već godinama izdaju račune svojim klijentima u digitalnom obliku i posluju na način da nema printanog papira osim ako nije nužan. Dosta ih se prilagodilo i digitalnom potpisivanju ugovora i dokumentacija, tako da svakako izbjegavaju nepotrebne odlaske u poštu, a komunikacija s modernim knjigovodstvenim servisima odavno je gotovo 99% digitalizirana. U pravilu knjigovođi odlaziš na konzultacije sa “bambi pogledom” u očima kad si nešto zeznuo.

Do prije koji mjesec, npr. u Petrinjskoj u Zagrebu, da ste ušli u prostorije PU zagrebačke, gdje se izdaju raznorazni dokumenti poput potvrde o prebivalištu ili boravištu građana,već sa ulaza vas uhvati tjeskoba, nervoza i očaj. Danas nema gužve zbog Korone – ali dokumenti se i dalje izdaju – svi smo dobili što nam treba. Iako ne raspolažemo tim statističkim podatkom – sigurni smo da je broj “utopljenih” biljega drastično pao.

Nema ni pečata.

Užurbanost, nervoza, čekanje, troškovi….

Nekada, a i danas – oni građani koji nisu stekli naviku pribavljanja dokumentacije pute online servisa, pogotovo oni zaposleni – morali su uzimati godišnji odmor samo da bi otišli recimo po potvrdu o prebivalištu jer im je potrebno za reguliranje statusa prava na dobivanje mjesta u vrtiću u njihovoj sredini. Pa još kad su u žurbi, stignu na šalter nakon sat dva čekanja, pa im službenica na šalteru priopći – nedostaju vam biljezi ili onaj popularni “FTJP (fali ti još jedan papir op.a.). Za mnogo ljudi – stvari su i dalje ovakve – ali ovog puta najčešće njihovom vlastitom krivnjom.

.. pa trk na kiosk, pa trk natrag u red u nadi da ste brzo na redu, ali već se skupila ekipa koja čeka – pa sad čekajte ispočetka. Vrijeme curi – dolazi vam poruka već treći put da vam ističe parking u 1. zoni – a treći put se ne može nadoplatiti – dakle stiže dnevna karta za parking u prvoj zoni. Uglavnom – sve to skupa toliko dugo traje u zagušljivom prostoru prepunom ljudi, nervozno gledamo “redomate” – svi gunđaju, nema osmjeha na licu. Napokon dolazite na red – odgovorite na par pitanja stroge službenice – čujete onaj bombastičan udarac pečata – kao da vas je pogodio šamar koji vas budi iz lošeg sna – istrčavate iz zgrade ispunjeni placebo učinkom ozdravljenja, kao da ste udahnuli najsvježiji alpski zrak.

Ovi koji su nešto mudriji – dali su si malo truda, proučili što i kako s tim sustavom e-građani – postoji i osobni korisnički pretinac, dolaze mail obavijesti o svemu mogućem, od holdinga, o isteku registracije na automobilu, obavijesti porezne uprave – pa čak i obavijesti u statusu sudskih predmeta (recimo vrlo korisno ovoj masi ljudi koji su kolokvijalno nazvani “Švicarci” – ja bi ih nazvao žrtvama ekonomskog terorizma).

Da je bivša ministrica Žalac koristila usluge E-građanina nikad se ne bi našla u situaciji da upravlja vozilom za vrijeme dok joj vozačka dozvola više ne vrijedi, jer bi je sustav na vrijeme obavijestio da joj vozačka dozvola uskoro ističe – tako da baš nije svojim primjerom podupirala ideju online servisa Vlade i drugih institucija – vjerojatno je sama za sebe uvijek nalazila izgovor kao i mnogo naših sugrađana – čime je automatski dala priliku svim medijima da je “peglaju po ušima”, a u zaletu velikog interesa javnosti malo i prokopaju oko imovine – i eto nevolje!

Većinu ovih servisa moguće je koristiti uporabom običnih tokena ili mTokena koje ste dobili, E-osobnom iskaznicom , a danas su upute za korištenje na svim stranicama raznih e-usluga prilično dobro objašnjene.

Neke od varijanti koje vam omogućavaju autorizaciju i korištenje e-usluga državnih i lokalnih institucija

Joj kad ja baš ne znam s tim kompjutorima!

Česti su izgovori zašto netko ne koristi online servise, poglavito kod sugrađana starije generacije, navodeći kako nisu vični rukovanju računalima ili smartphoneima i da im je to prekomplicirano. Međutim, ako se uzme u obzir, da samo na izdavanje jednog dokumenta uštedimo cijeli dan vremena, a ako uzmemo u obzir trošak putovanja, parkinga, biljega, neke usputne kave ili sendviča, možda i neke kazne za parking – vrtimo se oko uštede od oko 200 kuna.

S druge strane, navest ću za primjer jednog mog poznanika – strastvenog kladioničara. Nestručno bi slučajni promatrač mogao zaključiti da je čovjek ekstremno ogrezao u kockanje i stvorio ozbiljnu ovisnost – koji na svom radnom mjestu, naravno u državnoj instituciji, jedva da je računalo znao upaliti, a kamoli da se zna samostalno koristiti aplikacijama i servisima koji su mu nužni za svakodnevni rad. Tu su uvijek uskakali mlađi kolege – pomagali godinama, čime su mu poklanjali ribu da ga nahrane, a nisu ga naučili pecati, pa da se sam nauči hraniti – doduše – njemu se takav nametnički sistem svidio – pa nije imao niti potrebu naučiti pecati.

Uglavnom, isti taj poznanik, kada je došao red da koristi po meni vrlo kompleksnu aplikaciju za online klađenje – pokazivao je nevjerojatna znanja i sposobnosti rukovanja takvom aplikacijom – koja je meni, koji imam solidno tehničko i računalno predznanje, izgledala dosta komplicirana s obzirom da se ne kladim online. Istovremeno se prate dva teleteksta, na računalu live rezultati utakmica, a na mobitelu se scrolla, klika i unose novi parametri uz zadubljenu i ozbiljnu, pomalo sumnjičavu facijalnu grimasu. Nije moj poznanik niti toliko star – ima svega 52 godine, mudar, sklon spletkama, stalno šapuće kad govori – ne bi rekao da je neinteligentan – ali u okruženju mlađih – gotovanski mu je uvijek bilo zgodno da te digitalije odradi netko za njega – kako je i sam znao reći “bitno da plaćica kapa”.

Dakle – kad ima volje i interesa, ide to. Svakako bih preporučio svima koji sami sebi nađu izgovor poput mog poznanika – da naprave sebi, a posredno i drugima uslugu i barem pokušaju. Ako ne vidite, imate debele prste ili ne znate kako krenuti – tu su djeca, unuci i praunuci – napravite zajedno s njima malo istraživanje i ubrzo ćete doći do rezultata – i do onog spontanog uzvika “ajme pa i ovo mogu dobiti online”.

S druge strane, moj drugi poznanik – pokreće u ova nezgodna vremena vlastitu tvrtku – kao branitelj, ima pravo na neke poticaje – a da bi ih ostvario morao je prikupiti određenu dokumentaciju. Kroz priču mi kaže… …”nekad bih ovo mjesecima skupljao, a baš sam danas izvadio Potvrdu o nezaposlenosti, Uvjerenje o nekažnjavanju, potvrdu s mirovinskog, potvrdu o radnom stažu, potvrdu od porezne da nije državi ništa dužan i to sam sve obavio u desetak minuta, bez da sam morao izići van”…..

Samo pomislite – nema nepotrebne vožnje u tramvaju ili nepotrebnog probijanja kroz gradsku gužvu automobilom, nema nervoznih lica preznojnih ljudi u malom prostoru, nema onog strogog pogleda službenice kada dostigne eureka trenutak i izgovori “fali ti još…” – a znate da će to reći….

Lista svih dostupnih e-usluga

Ovih dana – stječe se dojam – kako sad odjednom može sve bez biljega, pečata, redova i muka po birokraciji. Međutim – moglo se i prije – samo nismo toliko tomu pridavali pažnju – niti mi kao građani, niti država kao netko tko ustrojava digitalizaciju. Činjenica je da je država masivan aparat – koji što je veći, to je inertniji odnosno transformacija iz jedne u drugu praksu traje nevjerojatno dugo i to je kod državnih aparata, poglavito u zemljama bivših komunističkih režima, otkud i neki današnji “funkcioneri” vuku neiscrpnu inspiraciju kako komplicirati procese u administraciji primjenom paradigme – “takva je praksa oduvijek” – bez postavljanja pitanja, a zašto je takva praksa? Treba li je mijenjati? – Službenici koji kroz svoj redovan posao ne propituju praksu kroz današnje moderno vrijeme – ne rade to jer jednostavno nisu za to plaćeni – rade onako kako im je rekao “funkcioner” – a njemu se ne da uvoditi promjene, jer je njemu baš komformistički iznimno ugodno kad stvari s njegove točke gledišta funkcioniraju točno onako kako su funkcionirale prije 50 godina.

Pod utjecajem ovih ograničenja – država je samo malo ubrzala tempo u digitalizaciji društva. Međutim – postoje još uvijek ogromni problemi – primjerice, nepovezane baze podataka Ministarstva pravosuđa i Ministarstva unutarnjih poslova – npr. Sud mora policiju tražiti podatak, je li optuženik ranije kažnjen i obrnuto – međutim – to je ipak druga tema, i potpuno drugi princip međuresorne komunikacije.

Ako mislite da možete iskoristiti benificije ovih online servisa – svakako preporučamo da posjetite https://www.gov.hr/ – provjerite imate li neke od alata kojima se možete prijaviti, ako nemate – vidite kako to možete omogućiti. Porazgovarajte sa ljudima oko sebe – iznenadit će vas podatak koliko ih u biti koristi sustav i mogu vam pomoći u prvom koraku i privikavanju. Ako smo vas nagovorili na primjenu ovih mogućnosti – počastit ćete nas kasnije jer ćete nam na kraju biti zahvalni.

N.P.

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on telegram