Ekskluzivno iz Beča: U Austriji svi odbijaju pokopati ubijenog teroristu! Sprovod vjerojatno u Sjevernoj Makedoniji!

Robert Valdec

Robert Valdec

Prije pet godina teroristi su u Parizu napali istim oružjem - Zastavinim automatima M70 koje je, kao neperspektivne, Armija BiH 'uništila', doznalo se naknadno po brojevima oružja. Je li i u Beču bila 'neperspektivna' puška?
Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on telegram

Nitko u Austriji, u kojoj je rođen, ne želi sahraniti tijelo ubijenog teroriste Kujtima Fejzullaia, tako da će, nagađa se, njegovo tijelo biti poslano u rodno mjesto njegovih roditelja Čelopek, kod Tetova, u Sjevernoj Makedoniji!
Niti jedno islamsko groblje kojih je već puno ovdje u Austriji ne želi likvidiranog 20-godišnjeg Fejzullaia, a jedni to objašnjavaju riječima ‘kako nitko ne želi da njegovi bližnji budu sahranjeni pokraj ubojice’, dok drugi odbijaju sahraniti ga jer -‘nije živio na području njihovog okruga’, donosi Gazeta Metro.


Većina muslimanske zajednice bila je šokirana i posramljena nakon terorističkog napada, istčući uporno neosporno istinite činjenice – jedna od žrtava bio je također Albanac – musliman, dvojica mladića turske nacionalnosti spasila su policajcima živote izvukavši ih izvan domašaja napadačevih metaka. No nakon napada, uslijedila je odrješita operacija cijelog austrijskog sigurnosnog aparata – uhićeno je više desetaka ljudi, zatvorene su neke islamske bogomolje u kojima su propovjedali suspektni imami, a novi zakoni koje je prekjučer donijela austrijska Vlada, uvjerili smo se i sami danas, dodatno su šokirali muslimansku zajednicu koja već, po grubim procjenama čini 12-ak % stanovništva Austrije.
‘Što misle pod time – politički islam biti će kazneno gonjen? Što je to politički islam. Ja sam politički angažiran i muslimanski sam vjernik. Jesam li sad pod kaznenim progonom?’, komentirao nam je mladi student Ali koji je, kako kaže, Turčin rođen u Austriji od roditelja gastarbajtera. Današnji smo dan odabrali za obilazak džamija i muslimanskih bogomolja budući da je petak, po islamu, sveti dan kada je obavezno klanjati. Kako sam se smjestio u 10.-om bečkom okrugu Favoriten koji je poznat po doseljenicima, islamske bogomolje nije bilo teško pronaći, samo u krugu od 800 metara od mog hotela ih je desetak. Nisu to klasične džamije s minaretima, već prostori unutar stambenih zgrada koje je pojedina zajednica kupila ili zakupila i koji izvana ničim ne odaju što se unutra zbiva. Tek kada se približite ulaznim vratima do kojih je, u pravilu, smještena muslimanska trgovina živežnim namirnicama, voćem, povrćem…, možete vidjeti obavijesti na turskom ili arapskom o rasporedu klanjanja.
Na prvoj adresi sam naišao na otvoreno neprijateljstvo. Rijeka mladića koji su u podne ulazili unutra, kada sam se približio s kamerom, vrlo me je prijeteći okružila, zabranila snimanje iako je riječ o javnoj površini, ali nisam baš bio u situaciji da se sam raspravljam o zakonima s dvadesetak, očito nabrijanih momaka. Druga je bila zatvorena, no na trećoj sam adresi ipak uspio uspostaviti kakav-takav dijalog premda je u početku bilo pomalo čupavo. Pri tom se služeći engleskim jezikom. Prijatelja, bivšeg specijalca postrojbe ‘Cobra’ odlučio sam ne povesti sa sobom kao prevoditelja za njemački. Iako bi mi poslužio itekako dobro i kao tjelohranitelj. Procijenili smo da bi nas dvojica zajedno imali puno više šanse da isprovociramo masu nego ja sam.
Bilo je bitno samo da budem dovoljno daleko od ulaznih vrata, da me ne bi silom mogli ugurati unutra. Na ulici punoj ljudi, u podne, procijenio sam, neće biti nekog žestokog skandala. I bio u pravu.


Naravno, svi s kojima sam razgovarao osuđuju teroristički napad, no u istoj ga rečenici odmah stavljaju u ravan s napadom na džamiju na Novom Zelandu u ožujku prošle godine, te s terorističkom akcijom koju je 2017. u Norveškoj izveo Anders Breivik. Uz to redom naglašavaju kako u Europi jača desnica, konkretno, u Austriji FPÖ (Slobodarska stranka Austrije) i kako je ta desnica islamofobna i progoni muslimane.
Niti ondje se nisu željeli fotografirati, čak niti pod maskama, ali sam bar saslušao njihovu stranu priče i uvjerio se da je doista zavladao strah među njima. Ako već ne strah, onda zabrinutost.
Uz većinom normalne, neradikalizirane muslimane, činom Kujtima Fejzullaia ogorčena je i većina albanske zajednice. Onaj dio njih koji ovdje radi godinama, plaća poreze i živi mirno, ogorčen je jer smatraju da je on tim činom demonizirao njihov narod. Dio albanskog kriminalnog miljea u Austriji je, pak, bijesan jer im je Fejzullai, pokvario posao: sada su svi pod povećanom lupom policije i ostalih službi sigurnosti.
‘Pa on se nije ni družio, kako čujem s Albancima. Uostalom, od ove dvanaestorice koje je policija pokupila kao njegove suradnike niti jedan nije naš – ima tu Sirijaca, Turaka, Čečena, Libijaca…’, kazao je ljutito jedan znanac mog znanca koji se, pretpostavljam, bavi poslovima koji nisu zakoniti.

Zastava M70 s kojom je Kujtim Fejzullai ubijao po Beču. S istom se ubijalo i u Parizu. Te ‘pariške’ navodno su davno bile ‘uništene kao neperspektivno oružje Armije BiH’


A danas sam napokon dobio i jednu od informacija koje su me jako zanimale: Kujtim Fejzullai, doznao sam iz policijskih izvora, nije bio ni pod kakvim utjecajem droga ili psihostimulansa, utvrdila je obdukcija. Bio je, dakle, ‘čist’, potpuno svjestan što radi. Ispočetka sam sumnjao da je i on bio ‘nahranjen’ Captagonom, tabletama koje su masovno gutali ISIL-ovci u Siriji, sintetiziranom metafetaminskom koktelu koji kod konzumenta ‘ubija’ osjećaj umora, podiže toleranciju na bol, povećava fizičku izdržljivost, neutralizira bilo kakav osjećaj empatije… Ali, pogriješio sam, Fejzullai je bio dobre tjelesne spreme, utreniran, nabildan, uhranjen… I znao je, bio je potpuno svjestan što radi. Ono do čega se još nisam uspio dočepati su redni brojevi automatske puške M70 i pištolja M57. Prozvodi su to još uvijek aktivne tvornice naoružanja ‘Crvena zastava’ iz Kragujevca. Ti se modeli oružja više ne proizvode no područje cijele bivše Jugoslavije bilo je njime preplavljeno budući da ga je koristila bivša JNA, a uz nju i većina svih strana u ratovima i u Hrvatskoj i u BiH i na Kosovu. Brojevi me zanimaju zbog jednog razloga – danas je točno 5 godina od terorističkog napada u Parizu prilikom kojeg su napadači koristili isto oružje. Kasnije ću doći do podatka kako je po brojevima ustanovljeno da je riječ o automatskim puškama koje je vojska Federacije BiH još davno otpisala kao ‘neperspektivno’ i poslala na uništavanje u jednu tvornicu u vlasništvu američke multinacionalne kompanije. Te je nekoliko godina nakon tog ‘uništavanja’, u vrlo dobrom stanju efikasno funkcioniralo u Parizu. No osvanuti će negdje i ti brojevi, nadam se.
Ali vratimo se Fejzullaiu i njegovom napadu.

Trasa kojom se kretao terorist


Prva njegova žrtva bio je, kako sam već pisao 21-godišnji Nexhip Vrenezi, Albanac rođen u Austriji. On je te večeri, doznali smo danas, došao u bečki ‘Bermudski trokut’ kako bi s prijateljima proslavio povratak u civilni život – samo dan ranije završilo mu je služenje vojnog roka u austrijskoj vojsci. Nakon što je ubio njega, zaputio se unaprijed proučenom rutom, no usput je zapucao po prepunoj terasi lokala u Judengasse i tom prilikom ubio 24-godišnju studenticu, Njemicu Vanessu Preger-McGillivray, koja je u lokalu radila honorarno kao konobarica.
Njegova treća žrtva, iako je po rijetkim snimkama s video nadzora koje su procurile na društvene mreže, većina zaključila kako je riječ o muškarcu, bila je 44-godišnja Austrijanka. U nju je prvo pucao iz automatske puške teško ju ranivši, da bi se kasnije, vidjevši da je još živa, vratio i upucao ju iz pištolja.
‘Pucnjava je već trajala i svi koji su mogli, stali su bježati. No ona je, kako smo kasnije doznali, mirno stajala i pokušavala se, vidi se i na snimkama, komunicirati s napadačem. Bezuspješno, naravno. Naknadno smo doznali kako je ubijena bila istaknuta mirovna aktivistica i aktivistica LGBT udruga, uz to voljela je zaviriti i u čašicu. Stoga je, zagrijana pivom, a i vjerujući da će mu ona objasniti kako to što radi nije dobro, umjesto da bježi nakon što je začula prve pucnje, ostala i krenula s njim u raspravu. A vratio se da bi ju ‘ovjerio’ jer je bio uvjeren kako je netom izašla iz sinagoge ispred koje se zbila krvava scena, iako se ona tu posve slučajno zatekla’, pojašnjava mi prijatelj, dok smo i danas, po tko zna koji put, obilazili rutu kojom se kretao terorist i mjesta na kojima je ubijao te, napokon, i sam bio ubijen.
Danas su sigurnosne snage razvidno bile u posebno visokom stupnju pripravnosti – duge cijevi, vojna policija, pripadnici postrojbi ‘Cobra’ i WEGA.
‘Petak je, dakle njihov sveti dan, jučer je objavljeno svuda sve o novim zakonima, peta je godišnjica napada u Parizu na petak, 13. 2015., a prema nekim izvorima, napad, puno masovniji i na više mjesta, bio je planiran upravo za danas. No Fejzullai je krenuo 02. studenog. Jesu li to izveli, jesu li ga ‘pogurnuli’ ranije da zbune snage sigurnosti i odgode planiranu operaciju, dobiju na vremenu, počiste eventaulne kompromitirajuće dokaze i sklone određene ljude, vrlo je vjerojatno. No moguće je i da je on sam izgubio živce doznavši da se sprema operacija i znajući da će ga pokupupiti. Pa uz pomoć svoje ‘ćelije’, krenuo ranije da preduhitri sve’, kalkulira moj bivši ‘Cobra’, danas privatni savjetnik za sigurnost i operativac u VIP zaštiti.
Beč je s prvim sumrakom sablasno pust. Većina lokala je zatvorena, rade tek poneki u kojima se može kupiti hrana za ponijeti, no i oni samo do 20 sati kada na snagu stupa policijski sat. I večeras sam, baš kao i jučer, u sobi večerao donešeno iz obližnjeg grilla ‘Soko Banja’ – pljeskavicu, kobasice. Čekajući da se naručeno ispeće, u razgovoru s vlasnikom, doznao sam da se ovdašnji Srbi previše ne uzbuđuju zbog napada:
‘Ne znam, mi s njima nemamo nikakvih problema, nas ne diraju’, kaže.
Sutra se istraga za ‘normabel.com’ nastavlja, a iz Beča seli i u Linz. Tako da posve sigurno slijedi još nastavaka. Već sada imam informacija za bar dva, no ne valja ispucati svo streljivo odjednom. Uz to, uskoro ćete uz portal, moći pratiti i video kanal ‘normabel.com’

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on telegram