Epidemija razotkriva svu bijedu velikih

Jelena Jurišić

Jelena Jurišić

COVID-19 UZ DIŠNE PUTEVE, NAPADA I MOZGOVE MNOGIH POLITIČARA
Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on telegram

Od početka Hladnog rata i utrke u naoružanju svijet se užasava i boji 3. svjetskog rata, ali i troši ne milijarde, nego triljune i trilijarde na sudjelovanje u njemu. Zagrijavanje je započelo s Korejskim ratom, a najbliži smo mu bili za vrijeme Kubanske krize. U strahu od strašnog rata sukobljene su nuklearne velesile počele pregovarati, čak se i razoružavati. Rat protiv terorizma nakon napada na SAD-a 2001. izgledao je kao generalna repeticija formiranja pobjedničke koalicije za mogući svjetski rat.  Početkom siječnja američki su se mediji raspisali o prijetnji novog sveopćeg rata zbog ubojstva iranskog generala Sulejmania i osvete njegove zemlje, no to je bila tek jedna u nizu kriza.

Koliko je državnika diljem svijeta u posljednja dva mjeseca objavilo rat novom koronavirusu čovjek bi pomislio da smo zaista u 3. svjetskom ratu.  Prvi je kineski predsjednik Xi Jinping pozvao na „narodni rat“ protiv nevidljivog neprijatelja. Nakon toga se dogodio domino efekt: Južna Koreja, Australija, Novi Zeland, Iran, Italija, Njemačka, Francuska, Španjolska,… Svi oni i još mnoge druge zemlje vode rat s COVIDom-19. Donald Trump se nakon omalovažavanja krize proglasio „ratnim predsjednikom“, a i Aleksandru Vučiću nije više do smijeha zbog ove pandemije kao na njenom početku, pa je najprije uveo u Srbiji policijski sat, poslao na ulice Beograda naoružane vojnike da se bore s virusom i neposlušnim građanima, a proteklog vikenda proglasio je potpunu izolaciju. Naš premijer također govori da smo u ratu, i protiv virusa, i protiv panike, i protiv ekonomske krize, Ali naš predsjednik, Vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske, tvrdi da nismo u ratu, već u izazovu.

Unatoč svim tim metaforičnim objavama rata koronavirusu, svijet u klasičnom smislu trenutno ipak nije u ratu. Niti bilo kojoj zemlji prijeti neprijatelj izvana, niti se s njime bore oružjem. Doduše, neki misle kako je riječ o biološkom ratu, odnosno da je novi virus biološko oružje. Takvi huškači ili teoretičari zavjere još se ne mogu odlučit tko ga je proizveo – Kinezi, Amerikanci, Englezi, Bill Gates ili George Soros. No zanimljivo je kako  na vrhu tužne rang liste država s brojem zaraženih COVIDom-19 dominiraju države koje posjeduju nuklearno oružje (SAD, Francuska, Kina i Velika Britanija, među koje bi Washington rado dodao i Iran) te članice NATO-a (osim tri više navedene tu  su Španjolska, Italija, Njemačka i Turska). Pripremajući se za 3. svjetski rat oba hladnoratovska bloka, njihove perjanice, članice i ostale države s ovim oružjem nisu se pripremali samo za razračunavanje s nuklearnim raketama, već i drugim oružjima kao što je i biološko. Ali i obranu od istoga. Stoga su morali razvijati cijeli spektar znanja, djelatnosti i znanosti, uključujući biološku zaštitu, medicinu i zdravstvo. Ova je kriza pokazala paradoks, taj ispit navedeni nisu položili. Posebno se šokantnim i nestvarnim čini stanje u SAD-u. Toliko je situacija loša da je glavni kirurg američke vojske snimio video o tome kako napraviti „zaštitnu“ masku od obične majice ili krpe. Čini se da su jedino Rusi odradili pripreme od bio-medicinskih prijetnji kako treba, izgradili i uspostavili sustav, čak im anarhija i velika ekonomska kriza tijekom 90-ih u tome nisu značajno zasmetali. U trenutku pisanja ovog članka u Rusiji je oko 5,5 tisuća oboljelih i 45 umrlih na 700 tisuća testiranih (testira se oko 35 tisuća ljudi dnevno). Samo u ožujku je registrirano najmanje 10 sustava za testiranje koronavirusa, jedan automatski, koji će se proizvoditi u novoj rusko-japanskoj tvornici. Prvi koji je napravljen početkom siječnja u glavnom ruskom laboratoriju Vektor u Novosibirsku testiran je u Kini (potvrđena mu je učinkovitost nakon samo 4 sata), odobren od Međunarodne zdravstvene organizacije te se proizvodi u 500.000 komada tjedno (jedan je dovoljan za testiranje 8 osoba). Gotovo dvostruko više do sada je Rusija podijelila po svijetu.

Još jedan paradoks otkrila nam je ova kriza. Uz zanimljivu činjenicu kako ona trenutno pogađa više bogate nego siromašne zemlje, ispostavilo se da su u nevolji prve spremne pomoći države koje međunarodna zajednica, a pogotovo zapadne zemlje na čelu s SAD-om kažnjavaju sankcijama ne samo godinama, već i desetljećima.  Prvi su Italiji na pomoć pohrlili kubanski doktori, koji su prvi put u životu napustili otok slobode kako bi volontirali u talijanskim bolnicama. Zatim su zajedno s tonama medicinske opreme došle njihove kineske kolege nakon što su izvojevali pobjedu protiv epidemije u vlastitoj zemlji. A onda su i Rusi praktički izveli invaziju na Italiju sa 15 krcatih opremom ogromnih Iljušina, cijelim jednim vojnim laboratorijem, kamionima i stručnjacima za dezinfekciju i osam timova vojnih doktora, epidemologa i laboranata. Prošli tjedan dopremili su i u New York teretni avion pun maski, jednokratnih zaštitnih odjela, respiratora, itd. Pola količine je poklon ruske države, a pola Ruskog fonda izravnih investicija koja se nalazi pod američkim sankcijama od 2014. Kao i koncern Radio-elektronskih tehnologija u čijoj su tvornici proizvedeni respiratori poslani SAD-u. Na nedavnom video samitu zemalja članica G-20 Vladimir Putin je predložio da se u uvjetima pandemije ukinu sankcije, kako bi se pomoglo svim zemljama i podijelilo neophodnu opremu. Podržao ga je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, koji i dalje zagovara tu ideju, no odgovarajuću rusku rezoluciju u Vijeću sigurnosti prošlog tjedna blokirale su SAD.

Treći paradoks ove krize nadovezuje se na prethodni. Ona je globalna, mnoge zemlje objavile su rat, većina, uključujući i EU, djeluju lokalno, unutar svojih nacionalnih granica koje su mnoge i zatvorile. I pri tome zaboravile na svoje saveznike. Zatvaranjem granica neke su države ostale bez medicinske opreme koje su u međuvremenu naručili i platili. Kineske maske za Sloveniju ostale su u Njemačkoj, bez plaćenih maski u jeku rasplamsavanja  epidemije ostali su i  Italija i Francuska. Posebno agresivne su SAD, koje dajući veću ponudu otkupljuju maske i respiratore namijenjene europskim i latinsko-američkim zemljama praktički prilikom njihovog ukrcavanja u avione. Posljednji takav slučaj u Bankoku lišio je njemačke policajce 200.000 maski. Bijela kuća zaprijetila je američkim tvrtkama koje u inozemstvu proizvode sada neophodnu opremu da je isporučuju samo vlastitoj zemlji.  A prije gotovo dva tjedna na internetskoj stranici State Departmenta osvanuo je poziv stranim doktorima i stručnjacima za borbu s koronavirusom da se presele u SAD u zamjenu za ‘zelenu kartu’. Nakon tri dana žestokih kritika na Twitteru zbog otvorenog pokušaja otimanja kadrova usred pandemije oglas je povučen i proglašen je nedorečenim jer eto granice SAD-a su zatvorene pa se poziv odnosi samo na one stručnjake koji se već nalaze na njenom teritoriju na različitim stipendijama. A gdje su oni uopće mogli steći iskustvo u borbi s COVIDom-19?

I dok se u vrijeme ovakve krize može razumjeti briga za vlastiti narod i ostavljanje na cjedilu saveznika, ne i zabadanje im noža u leđa, ciničnim zvuče istovremeni  pozivi vodećih europskih i svjetskih političara na solidarnost i zajedničku borbu. Na razini EU, osim Njemačke koja je u proteklih 8-10 dana pružila ruku pomoći Italiji i Francuskoj liječeći u svojim bolnicama desetke njihovih građana, ona se svodi na mjere suočavanja s gospodarskom krizom. Štoviše, Unija je u licu svog povjerenika za vanjsku politiku Josepa Borrella sramotno reagirala na kinesku pomoć Italiji, on je optužio Kinu da „agresivno šalje poruku kako je ona odgovoran i pouzdan partner“. Ispostavilo je da zemlje kojima je ta ista EU uvela gospodarske i političke sankcije znaju jako dobro što je solidarnost i „ujedinjavanje snaga u borbi protiv zajedničkog neprijatelja“, kako su se izrazio Mike Pompeo, a slično i mnogi drugi. No u praksi ispada da premda imaju zajedničkog neprijatelja najnaprednije zemlje svijeta i cijeli Zapad prvi put u povijesti ne žele ujedinjavanje snaga i zajedničku borbu protiv njega. Na žalost, na štetu svojih vlastitih naroda u čiju se dobrobit zaklinju posljednjih mjeseci.

Autor ilustracije: Oliver Schopf – objavljena na austrijskom protalu “Der Standard”

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on telegram