Jesu li motivi Mamića i Milanovića bitniji od sadržaja njihovih objava? Ili… kako se ‘okreće pila naopako’

Robert Valdec

Robert Valdec

Nekada davno kada su nas učili novinarskom zanatu, jedna od temeljnih stvari bila je 'prepoznati vijest'. Potom se zakačiti na temu i istjerati priču do kraja. No, očito se u međuvremenu puno toga u novinarskom zanatu promijenilo. A za svaki slučaj, iz nekog brloga izmilila je i Sova: 'siva eminencija' vlasti i pravosuđa koja je i iskadrovirala većinu prozvanih. Pa iskolačivši oči, nakostriješeno napada one koji prokazuju njene pulene.
Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on telegram

‘Zviždači’ i svjedoci pokajnici, tako u pravilu nazivamo one koji su djelovali u okviru neke zločinačke skupine, ali su se u određenom trenutku, i iz raznih motiva – osobne osvete, nastojanja da se njihovo sudjelovanje u zločinačkim poduhvatima ne procesuira ili da im se umanji kazna, strah od odmazde dojučerašnjih kompanjona, nezadovoljstva statusom…, odlučili svjedočiti, iznijeti ‘prljavi veš’ na svjetlo dana – bilo pred sudom, bilo pred javnošću. Posljednjih dana i tjedana hrvatska je javnost, zahvaljujući isključivo društvenim mrežama, u prilici saznati mnoge stvari o određenim, visokopozicioniranim ljudima, političarima, sucima, za kakve bi se protiv običnog građana RH pokrenule odmah istrage, sudski procesi, a naslovnice i vijesti mainstream medija vrištale bi, pozivajući na najstrože kažnjavanje prozvanih. Negdje drugdje. Ne kod nas. Mainstream mediji ‘spinaju’, okreću javno mnijenje protiv onih koji su optužbe iznijeli, a one prokazane ugošćuju i tetoše. Važnije im je istraživati motive za ‘zviždanje’ nego sadržaj onog što je izrečeno ili napisano. A to je, blago rečeno, jezivo. No idemo redom.

Slučaj prvi: Zdravko Mamić vs osječki županijski suci


‘Aaaaaa…. Sad nabacuje blato, jer je osuđen’, ‘I on je kriminalac, pa sam priznaje da je potkupljivao suce…’, ‘To je njegova taktika, njegova vjerodostojnost je upitna, a lako se može dogoditi, ako se svemu što govori povjeruje, Zdravko Mamić izvuče od svih optužbi’, ‘Zašto tek sada, da je prije…’
Neki od najčešćih ‘argumenata’ kojima se u mainstream medijima i na društvenim mrežama nastoji ‘ubiti’ ofanziva koju je iz svog međugorskog utočišta pokrenuo Zdravko Mamić, zapravo su tek bijedni pokušaji ‘okretanja pile naopako’, odnosno tzv. ‘spinanja’, za kojima su se poveli i mrzitelji imena, lika i djela bivšeg izvršnog direktora, a sada samo savjetnika, zagrebačkog nogometnog kluba ‘Dinamo’.
Mamić, koji je osuđen na 6 i pol godina robije, sklonio se na vrijeme u BiH čiji je također državljanin, te ovog proljeća putem društvenih mreža, te dajući brojne intervjue, teško optužio nekoliko sudaca Županijskog suda u Osijeku, gdje je osuđen, ali i predsjednika Vrhovnog suda RH za korupciju, reketarenje, te za još cijeli niz kaznenih djela.
No, umjesto da aktiviraju svoje ‘istraživačke novinare’ da provjere Mamićeve navode, pa da imaju ‘robe’ za razvaljivanje naslovnica mjesecima, oni su aktivirali ‘analitičare’ koji okrećući priču naopačke, ne pišu o Mamićevim optužbama već se bave njegovim likom i djelom, sustavno ga nastojeći kompromitirati.
Vlast pere ruke i posipa se pepelom po glavi, prokazani suci daju izjave i intervjue mainstream medijima, angažirali su odvjetnike…
No Mamić je načeo i razmontirava tek nekoliko sudaca. I uzmemo li u obzir njegove informacije kao istinite, a nemamo razloga sumnjati, riječ je tu o teškim krivičnim djelima. Nisu svi suci, zapravo, najveći broj njih nije kao ovi koje je Zdravko Mamić krenuo rastavljati. Znam nekoliko sudaca i sutkinja koji su pošteni, časni ljudi i izuzetni profesionalci, sudački posao im je misija koju ne bi nikada uprljali povlačeći se po nekakvim proslavama kod osuđenih kriminalaca, primajući skupe darove od ljudi kojima sude, bančeći s odvjetnicima čijim će klijentima sutra morati odrediti sudbinu.
Jasno je, naravno, da Zdravko Mamić, u slučaju da je bio oslobođen optužbi, ne bi pokretao ovaj svoj ‘križarski rat’. Kao što je jasno i da je krenuo samo na one koji su mu zapečatili sudbinu. No to je samo jedan sud i tek nekoliko od 30-ak sudaca koji na njemu rade. Što je s ostalim sudovima? I nekim sucima na njima. Korumpiranost nije endemska bolest koja vlada samo na jednom, ograničenom mjestu. Imamo li razloga misliti da svaki sud ima svoje ‘Vuittone’, ‘momke iz Dubaija’, ljubitelje skupocjenih satova, nekretnina…?
Zašto se hrvatska i ‘duboka’, ali i ‘plitka’ država toliko grčevito opiru istražiti i procesuirati Mamićeve mete? I ako govori istinu, zašto DORH od listopada, kada im je Mamić, po njegovim tvrdnjama dostavio sve ove informacije koje sada dijeli javnosti, nije reagirao?

Kad bi se ustanovilo da su Mamićevi navodi točni, pa procesuiralo prozvane suce, sve njihove prijašnje presude postale bi upitne, a oni nezadovoljni njima mogli bi, temeljem toga, tražiti revizije, odštete…


Hipotetski, kada bi se istražilo Mamićeve navode i pokažu li se točnim, procesuiralo i osudilo suce koje je prokazao, i sve njihove prijašnje presude mogle bi se smatrati sumnjivima, i svi oni koju su njima bili nezadovoljni, temeljem toga, mogli bi zatražiti revizije sudskih procesa na kojima su osuđeni, odnosno, reviziju bi mogla zatražiti druga strana ukoliko su presude bile oslobađajuće. To bi izazvalo kaos, ne samo na Županijskom sudu u Osijeku, već u cijeloj državi. I to takav kaos kakav je teško zamisliti. No, taj kaos ne mora, nužno, biti nešto negativno. Jer kada bi se temeljito očistilo pravosuđe od takvog taloga, jedinki koje bacaju sjenu na časne suce, ljudima bi se vratila i vjera u sudove. Ovako, zauvijek će ostati crv sumnje zbog kojeg će trpjeti i oni pošteni.



Slučaj drugi: predsjednik Milanović vs ‘ružni, prljavi i zli’

Predsjednik je, parafrazirajući ime talijanskog filmskog klasika, započeo svoj džihad u kojem otkriva zanimljive stvari, no mainstream medije nije briga za sadržaj


Da Zoran Milanović ima kratak fitilj, da ne bira riječi u verbalnim obračunima s političkim protivnicima, znali smo i prije nego što je zasjeo na Pantovčak, u fotelju predsjednika RH, izabranog imenom i prezimenom najvećim brojem glasova na izborima. To nužno ne znači da ga je izabrala većina građana Hrvatske, već većina onih koji su u drugom krugu izbora izašli na birališta. Milanović je od 2011. do 2016. godine bio i predsjednik Vlade RH. Dakle, obnašao je i obnaša dvije najviše pozicije u Hrvatskoj. Kao premijer i sada, kao predsjednik, imao je i ima pristup povjerljivim informacijama. I on je, ne kao Mamić niti iz istih motiva, započeo ‘rat’ sa susjednim brdom – Gornjim gradom, gdje na Markovom trgu sjede aktualni predsjednik Vlade RH, predsjednik Sabora RH i zastupnik Sabora RH, na kojeg se najviše obrušio. U svom ‘džihadu’, kao po kolateralnim žrtvama puca i po drugima, naziva neke ‘udbaškim drukerima’ i sl.

Milanović je krenuo kopati. Što će još iskopati vidjeti ćemo, nadamo se, uskoro

No u svojim objavama ukazuje i na kaznena djela – od korupcije, nezakonitog pogodovanja, pa sve do najobičnije pljačke.
I u Milanovićevom slučaju, valja obratiti pozornost na ponašanje mainstream medija. I tu se okreće ‘pila naopako’, javnosti se pažnja skreće s onog što Milanović piše na društvenim mrežama, na špekuliranje o njegovim motivima.
Jesu li bitniji Mamićevi i Milanovićevi motivi ili ono što su iznijeli? Meni osobno, ti su motivi u cijeloj priči daleko manje bitni od onog što su posljednjih tjedana i dana njih dvojica iznijeli javno i izostanak bilo kakve reakcije državnih tijela – DORH-a, USKOK-a, policije, postaje frustrirajući.
Obojica, istina, ‘tope’ sebe same. Mamić je sucima davao novac, kupovao skupe poklone i plaćao im odmore po egzotičnim destinacijama, Milanović sam priznaje kako je, na primjer, za njegovog mandata na čelu Vlade RH pogodovao Miloradu Pupovcu koji ga je, kako piše predsjednik Milanović : ‘..povlačio za rukav po hodnicima Vlade i kamčio za sebe i svoje jarane basnoslovno vrijedne nekretnine i parcele srpske Prosvjete u centru Zagreba…’.
I ništa. Nekada davno, kada su nas u novinama urednici učili zanatu, jedna od temeljnih stvari bila je ‘prepoznati vijest’. Potom se zakačiti na temu i istjerati priču do kraja. No, očito se u međuvremenu puno toga u novinarskom zanatu promijenilo. Naravno da je nekim urednicima, a vjerujem i ponekom novinaru, jasno što je vijest u Milanovićevim objavama. No nitko se na nju ne kači, koliko vidim.


I jedan i drugi slučaj imaju nekoliko poveznica, a najvažnije su – pravosuđe. Čija se siva eminencija, Vladimir Šeks, odmah javio banalizirajući Mamićeve objave, a još je žešće nasrnuo na Milanovića zazivajući njegov opoziv, proglašavajući ga psihički nesposobnim za tu dužnost.

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on telegram